|
Teatar Exit, Zagreb
Autor i redatelj: Saša Anočić
Igraju: Živko Anočić, Matija Antolić, Hrvoje Barišić, Krunoslav Klabučar, Rakan Rushaidat, Radovan Ruždjak, Ivana Starčević foto album
On je jahač ledenog pogleda, u kojem se zrcali samoće i prerije horizont, a šešir mu miriše na znoj, krv i nešto viskija. Okorjelo srce ovog, samorazumljivo, ubojice bez razloga, može zagrijati jedino zanosni glas pun meda i obećanja jedre barske pjevačice.
U grad stižu Kauboji, ali ne oni na koje ste navikli u klasičnim američkim western filmovima, već oni puno gori od njih, kauboji koje se može naći i u Ogulinu i u Bednji i u Ladimirevcima.
A zašto su oni puno gori govori sama činjenica da su se našli upravo u Teatru Exit gdje čak i oni najgori postaju još lošiji, pa tako kazališna ekipa kojoj nikada nije bilo na umu kako u najavi predstave Pavlica Bajsić kaže, uljuljkati od posla umorne građane i građanke, stavlja na repertoar – mjuzikl (?!) , koji po svim kriterijima mjuzikla upravo to i čini.
Exitovci se, dakle, zapitkuju kako nakon cijelog vala njima karakterističnih predstava, nastaviti dalje, u nepoznato, a odlična glumačka i svakako autorska ekipa odlučuje pripremiti predstavu o pripremanju predstave o kaubojima, odnosno naturščicima koju svoju ulogu u mjuziklu doživaljavaju kao borbu za pobjedu, barem jednu koju će u životu ostvariti. |
Aplauz teatar
undefined
Tekst: Yasmina Reza
Režija: Marko Juraga
Glume: Zijad Gračić, Slavko Juraga, Ivan Jončić
Tekst Yasmine Reze igran je na brojnim svjetskim pozornicama , a uspjeh mu je pridodao naziv “kazališni hit”.
Svevremenost tema kojima se tekst bavi ponukala je i naše glumce da se prihvate pripreme ove beskrajno duhovite i zabavne, ali nikako “jeftine” predstave. Smijeh gledatelja nije rezultat “igranja na prvu loptu” (red politike, red seksa, red psovki), već prepoznavanja rečenica i životnih problema koji nas sve okupiraju.
Kako se dugogodišnje prijateljstvo može naći u krizi zbog umjetničkog djela?
Serge, pedesetogodišnji dermatolog, kupi za 200 000 franaka, “bijelu sliku” poznatog francuskog slikara Antriosa, ni nesluteći da će ta slika upravo postati glavna prepreka u prijateljstvu s Marcom, pedesetogodišnjim avio-inžinjerom. Njihovo se prijateljstvo nađe ugroženo zbog nesuglasica oko “vrijednosti” slike. Njihov zajednički prijatelj Yvan, četrdesetosmogodišnji mladoženja, pokušat će Serge i Marca pomiriti. Iako je i sam u velikim brigama oko svoje skore ženidbe.
Serge, Marc i Yvan suočeni s mnogim razmiricama, prisiljeni su preispitati svoje prijateljstvo. To čine kroz duhovite i iskrene opservacije jedan o drugom, brze i tople dijaloge, žučne rasprave o umjetnosti kroz tekst koji čas od smijeha, čas od tuge, tjera suze na oči.
Bijela slika,...pozadina je bijela, s nekoliko poprečnih bijelih linija,... nije bijela,...ili jest?
Suvremenost rečenica i misli u ovom tekstu; njegovih razloga, nadilazi samu dramu i postavlja publici pitanje o prijateljstvu u današnjem svijetu ali i ne samo današnjem već i prošlom i budućem jer neupitna je svevremenost krize prijateljstva i krize srednjih godina.
Tri prijatelja, tri slike, tri problema, tri pogleda na život i umjetnost. Pitanje koje postavlja autorica preko likova na scenu nije pitanje “Tko je u pravu?...Čije je mišljenje točno?” , već tko će lakše pristati promijeniti mišljenje za dobrobit prijateljstva, koji od likova će prešutjeti ono što stvarno misli. Pitanje: “Tko će pristati?. “
Ovaj komad postavlja veliki zadatak pred glumca; traži osobu i osobnost, ali ne osobnost upisanu u dijalog ili didaskaliju već onu koja se krije u tišini, onu koja je upisana u osjećaj odnosa između dva glumca. Traži pažljivu igru i poigravanje s |