POU Poreč - 27. Slikarska kolonija Riviera

U suradnji s RIVIEROM d.d. u petak, 5. ožujka 2010. u 19 h u Maloj galeriji POU Poreč (Narodni trg 1), održati će se otvorenje izložbe radova nastalih pod okriljem 27. likovne kolonije RIVIERA Poreč.
Izlažu:

Bojan Bensa
Dare Birsa
Tomislav Brajnović
Mario Dalpra
Richard Kaplenig
Dušan Kirbiš
Silvestro Lodi

Izložba traje do 20. ožujka 2010. godine.
Radno vrijeme galerije: 10 - 13, 17 - 19 h, nedjeljom zatvoreno

fotografije sa otvaranja izložbe

Tekst kataloga:

Dvadeset i sedma porečka Slikarska kolonija Riviera održala se od 13. do 19. rujna
2009. na otoku Svetog Nikole. Pozivu su se odazvali te na otoku stvarali i družili se
umjetnici raznolikih obrazovnih ishodišta, generacijskih kodova, mjesta rada i
življenja te vizualnih izričaja. Riječ je i o osobnostima bogatih umjetničkih biografija i
praksi, ponajviše vjernih slikarskom mediju, ali i iskustvima različitih konceptualnih
pristupa svojstvenih suvremenoj umjetnosti. Radi se o ovim umjetnicima; Talijan
Silvestro Lodi (Marostica 1947, diplomirao na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji,
u gradu u kojem živi i radi ); Austrijanci Mario Dalpra (Feldkirch 1960, diplomirao na
Umjetničkoj akademiji u Beču, živi i radi u Beču i Anjuni, Indija, ) i Richard Kaplening
(Kotschaus-Mauthen 1963, diplomirao na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, živi
i radi između Beča, Karntena i Venecije); Slovenci Dare Birsa (Murska Sobota 1958,
diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, živi i radi u Ljubljani), Dušan
Kirbiš (Ljubljana 1953, diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani, gdje
živi i radi) te Bojan Bensa ( Ljubljana 1956, diplomirao na Akademiji likovnih
umjetnosti u Ljubljani, gdje živi i radi). Iz Hrvatske je sudjelovao Tomislav Brajnović
(Zagreb 1965.) koji je diplomirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a živi
i radi na Golom brdu kod Rovinja.

S obzirom na to što mi je ova deseta Kolonija po redu koju vodim, moglo bi se reći
jubilarna, znao sam da će tijek i ishod šestodnevnog boravka navedenih umjetnika u
Poreču opravdati svrhu i cilj. Ljubaznom domaćinu i organizatoru ostaje u zalog
sedam novih slika, što obogaćuje njegov dugo godina stvaran i njegovan fundus. No
nije to jedini razlog održavanja Kolonije. Pozitivno ozračje i kreativna energija koja je
vlada tijekom druženja, stvaranja i razmjena iskustva stvara nešto „neuhvatljivo“ što
mi je teško opisati riječima. To spominjem stoga jer sam i sam umjetnik, a u nekoliko
navrata bio sam i sudionikom porečke Slikarske kolonije. Stoga, da izbjegnem zamku
opisnosti individualnih dosega i analiza, potražio sam pomoć iz arhivskih tekstova koji
bi mi mogli približiti ono nešto „neuhvatljivo“. Posegnuo sam za kratkim esejem
„Umjetnik Umjetnik“ Darija Sutera.

„Čovjek skuplja materiju u predmete na koje vrijeme taloži pepeo i ožiljke povijesti,
kao da osebujnost stvari ne svjedoči o planovima svijeta sastavljenog od pravila i
brojeva. Zapanjujuća molekularnost dopušta spajanja raznolikih oblika, oblika nereda
i njegovih pravila.

Što su različitosti, asimetrija u isprepletenoj kreaciji koji jedva utječu na beskonačni
preplet prostora i vremena? Što se mijenja u postupku reorganiziranjem materije?
Što je nepotrebnost u zakonu postojanja? Umjetnik oduzima materiji prividnost koju
ponovo sastavlja, prerađuje, oblikuje, ali ne briše otisak osnovnog kodeksa. Nije
varka, nego svijest o prevrtljivosti forme, plastične taloživosti potreba. Pokvarljiva
tvar, raskinuta i podijeljena, razorena i ranjena, nastavlja pulsirati, zagovarajući
vlastitu unutrašnju statičnu povezanost. U sebi čuva vlastitu duhovnost koju
odbacuje kao gnoj, zaraćuje i zavodi u procesu rekonstrukcije, ponovne izgradnje, ali
ništa se ne briše, memorija kristalizira, ulazi u sadržaj, upija i čeka da ispari
prividnost, savršenost. Zatim se ponovno javlja kao svjetlost na relikvijama, kao
povećalo na starim spisima, svjedočeći Urschrei, besmrtnu bolest vječnosti.“

Đanino Božić