POU Poreč - Alija M. Akšamija

U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč i Nacionalne Zajednice Bošnjaka Istre, a povodom Festivala bošnjačke kulture u Istri, u četvrtak 1. srpnja 2010. godine s početkom u 21 sat održat će se otvorenje samostalne izložbe fotografa Alije M. Akšamije.

Izložene fotografije izbor su iz monografije koju je nedavno objavila Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, u povodu nagrade za životno djelo koju je 2008. godine Aliji Akšamiji dodijelila Europska federacija profesionalnih fotografa (PpofE).

Izložba će biti otvorena do 17. srpnja 2010. godine, 10 - 12 i 19 - 21 sat (nedjeljom zatvoreno).

Fotografije sa otvaranja izložbe.

___________________________________________________________________

Alija M. Akšamija rođen je u Rogatici 1919. godine i jedan je od najpoznatijih bosanskohercegovačkih fotografa-umjetnika van Bosne i Hercegovine. Školovao se u Sarajevu, a posredstvom USUF-a YU (Udruženju slobodnih umjetnika fotografije) doškolovavao u Beogradu i SAD-u (FPS - Famous Photographers School). Izlagao je samostalno i kolektivno u svim važnijim svijetskim centrima za ovu vrstu kreativnog djelovanja. Njegovi radovi objavljeni su u mnogim monografskim izdanjima, knjigama i stručnim časopisima. Dobitnik je velikog broja internacionalnih i nacionalnih priznanja

____________________________________________________________________

Među umjetnicima, posebnu privilegiju imaju oni koji pišu svjetlom. Njima se posrećilo, da u isti mah i odražavaju i izražavaju. Njihova se suptilna radoznalost neprestano njiše između objektivnosti i subjektivnosti, povezujući te dimenzije svijeta i slaveći tako njegovu cjelovitost. Zapis svjetlom je i umjetnina koja raduje duh i krunski dokaz na sudu. Svejedno je neodoljivoj sili uobličavanja, da li stvara galaksije ili oku nevidljivu infuzoriju. Svejedno je umjetniku svjetlopiscu, da li je ispred njega milenijumski, neponovljivi prizor od važnosti za cijelu planetu ili bezimena planinska čistina, koja jedva da poznaje ljudske stope i glasove. Dok gruba i jednostavna svijest na skali sunčevog prisustva bilježi samo dva stanja, svjetlo i mrak, dan i noć, dotle svjetlopisac od praskozorja do sumraka, od osvita do sutona, može navesti čitav dikcio-nar svjetlosnih mijena ... Sve se drukčije zove, kad drukčije svjetlo na njega padne. Upravo raskošnu razuđenost oblika i stanja, uzbudljivo svjedočenje o lijepom, a običnom, darovao nam je Alija M. Akšamija, bosanski svjetlopisac koji ne odustaje. Usmjerio je pogled u male bosanske kasabe Višegrad i Rogaticu, gradove i svijet, što se povremeno izgubi iz općeg vidokruga i ponovo u taj vidokrug uđe, po pravilu kad nahrupi kakva nesreća. Poput dobrodušnog lovca, on traga za prizorima, vreba čudesne preobražaje viđenog, istrajava u lirskim zasjedama, a njegov okidač ne ubija, nego, gle čuda, ovjekovječuje... To je igra sa stvarnim i nestvarnim, igra sa surom zbiljom i nepojavnim snoviđenjima. Svaki se Akšamijin rad može i pročitati i odsvirati, ali ne kao puka bilješka ili jednostavna etida, nego kao dovršeno i jedinstveno djelo. Majstor razumije tajni govor svjetla i tame, vode i vjetra ... On odgoneta zmijolike putanje željezničkih tračnica i snijegom prekriveni zaseok na padini, raduje se nesmetanom i slobodnom kretanju konja na Boričkoj visoravni, sa ushićenjem spašava trenutke u kojima svjetlo stvara ili elegantne crteže ili moćne slike slučajnih prolaznika, koje se nikada više u protoku vremena neće javiti. Ispucani mulj rijeke Drine, slučajni razgovor dvije komšinice na gradskoj ulici ili portretiranje nobelovca Ive Andrića uz ćupriju Mehmed paše Sokolovića ... Plavet poljskih cvjetova ili plavetnilo neba ... konjska griva ili sjenoviti gustiš crnogorice ... curak vode ili tanka ledenica ... Svjetlopisac poštuje prizor. Njegov izbor temelji se na snažnom dojmu, na doživljaju likovnosti, a ponajviše na uzbuđenju prizorom, osjećanju koje je neprevo-divo. Spasiti ponešto od onoga što treperi u nepreglednom gradskom i seoskom pejzažu ljepote. On sa zadivljujućom lakoćom pronalazi predmete iz kojih je svrha iščilila i slike u koje svrha nije nikada ni ušla. Isto tako pronalazi i ljude koji, svojim karakterističnim osobenostima, govore o karakteru života kojeg su živjeli. Umorne, zaboravljene stvari, nekada korisne i važne, sada su čisti umjetnički znak, slova tajnog alfabeta, a iskonski iskreni pogledi anonimnih i poznatih sugrađana predstavljaju onu dokumentarnu vrijednost koja se pridružuje ispisivanju povijesti o njihovom prisustvu na prostorima Bosne i Hercegovine i Ex Jugoslavije... U luku od zanemarljivog do uzvišenog, Alija M. Akšamija istovremeno otkriva harmoniju onoga što oko vidi i onoga što se zrcali u našoj duši. On je duboko umiješan u svijet koji vidi.

Prof. Nikola RADOŠEVIĆ, DGPh
Odlomak iz referata kandidature Alije M. Akšamije
za dodjelu europske nagrade za životno djelo