53. Annale: Umjetnost mora biti lijepa

• Aktualnosti i događanja

53. Annale: Umjetnost mora biti lijepa / Art Must be Beautiful
otvaranje / opening ceremony 1. 8. 2013. u 21 sat / at 9 p.m.
Istarska sabornica / Istrian Assembly Hall , Poreč 1. 8.  -  8. 9. 2013.
Pučko otvoreno učilište / Open University Poreč, Hrvatska / Croatia

radno vrijeme / open: 9 - 13 & 18 - 22 h

"Lijepo je teško" - tim riječima završava Platon dijalog Hipija manji, a više od dvije tisuće godina kasnije iste riječi Ezra Pound u svome Canto LXXIV  stavlja u usta engleskom slikaru i ilustratoru Aubreyju Beardsleyju: "Ljepota je teška". Toj teškoj temi posvećeno je i ovogodišnje Annale u Poreču. Teškoj zbog toga što svatko prepozna ljepotu kad je sretne, ali jedva tko zna objasniti što ljepota jest. U umjetnosti prije velike metafizičke tradicije Zapada pripisivao joj se atribut "lijepe" ili barem "slobodne". Stanje se komplicira  što u umjetničkim djelima, koja se doduše od renesanse nadalje  čak  poistovjećuju s ljepotom samom, lijepo sve više gubi na ugledu; ljepota se svodi na obmanu i lažno obećanje. No čini se da se od šezdesetih godina 20. stoljeća, zajedno s nastupima  postavangardne i postmoderne umjetnosti, ublažava stari animozitet umjetničke avangarde prema ljepoti. Potkraj tog stoljeća, u prvom redu čula se sloboda  kao polemičko nastrojenje, dok ono što je tako izvrsno da  se može iznijeti pred oči javnosti i dati mu se priznanje -  to se smjelo nazvati lijepim. I u svakodnevnom govoru uobičajeni su izrazi "to (ni)je lijepo od tebe", koji pretpostavljaju da se svatko s njima može složiti. Uzrok poopćavanja pojma lijepog u javnosti leži, čini se, u zadivljenom promatranju. Čovjek je privučen, zadržava se pred takvim djelom, ili  zastaje "zapanjen". Upravo suprotno onome čime nas nagrađuju društvene mreže i internet, gdje na najbrži mogući način saznajemo nešto što ima jednokratnu  uporabnu svrhu. Pred tim se ne zastaje.  Ono što je povezano s umjetnošću  je trenutak vremena i zaustavljanje. Riječ je o prikazivačkoj  funkciji djela, o njezinu svojstvu da ukazuje na nešto drugo, a to čini tako potpuno da završava u samoj sebi. Zaustavljamo se pred djelom, ne negdje drugdje. Kako bilo,  djelo poziva na zaustavljanje, gledanje  i čitanje, a imamo i tu prednost da mu se divimo - da  pronalazimo lijepotu.  

Jerica Ziherl

Lista sudionika (abecednim redom):

Željko Badurina
Đanino Božić
Tomislav Brajnović
Maja Čule
Vlasta Delimar
Sebastijan Dračić
Igor Eškinja
Ingeborg Fülepp
Martina Grlić
Stefano Katunar
Božena Končić Badurina
Kristijan Kožul
Denis Krašković
Kristina Lenard
Stjepan Šandrk
Danijel Žeželj
Damir Žižić

…i da im dadem ljepotu umjesto pepela,
ulje radosti mjesto ruha žalosti,
pjesmu zahvalnicu mjesto duha očajna…
Izaija, 61, 3

Budući da su sva vremena i narodi imali vlastitu ljepotu i mi nužno imamo svoju.
Charles Baudelaire, 1846.

M. Monet… Pissarro, Mille, Morisot i drugi čini se da su ljepoti objavili rat.
Jules Claretie, 1874.

U ratu smo otkrili da se Goethe i Schiller i ljepota svode na ubijanje i prolijevanje krvi.
Richard Huelsenbeck, 1917.

Umjetnost nije primjena kanona ljepote već ono što instinkt i mozak mogu pojmiti iznad svakog kanona.
Pablo Picasso, 1935.

Ljepota u umjetnosti često nije ništa drugo nego suzbijena  ružnoća.
Jean Rostard, 1939.

Težnja za razaranjem lijepoga bila je pokretačka snaga moderne umjetnosti.
Barnet Newman, 1948.

Nije mi važno je li moja umjetnost lijepa ili ružna, važno mi je da je istinita.
Piero Manzoni, 1960.

Treba odvojiti  estetiku od umjetnosti.
Joseph Kosuth, 1969.

Umjetnost mora biti lijepa, umjetnica (umjetnik) mora biti lijepa (lijep).
Marina Abramović, 1975.

Svako ljudsko biće ima mušku i žensku stranu, a kada obje te strane dođu do izražaja, mislim da je to lijepo i fascinantno.
Jean Paul Gaultier, 1985.

Ne može se naslikati žena ili uopće portret, a da se ne bavimo pojmom ljepote.
Marlene Dumas, 1995.

Ljepota proizvodi sram.
Vanessa Beecroft, 1998.

Svako se umjetničko djelo bavi ljepotom, svako je pozitivno djelo utjelovljuje i veliča.
Sva negativna umjetnost prosvjeduje protiv nedostatka  ljepote u našem životu.
Agnes Martin, 1989.

Kaže se da analiziranje užitka i ljepote iste razara.
Laura Mulvey, 1989.

Mijenjajući gotovo mjesečno svoj stil odijevanja i boju kose, Madonna utjelovljuje vječne vrednote ljepote i požude.
Camille Paglia, 1990.

To je kao da je ljepota nekakav katalizator  koji sirovu bol pretvara u spokojnu  žalost.
Arthur C. Danto, 1990.

Lijepe stvari mogu biti vrlo varljive. Dižu raspoloženje samo na određeno vrijeme.
Felix Gonzalez Torres, 1991.

Kako i gdje nalazimo ljepotu, unutar ili izvan djela?
Giulio Paolini, 1992.

Govor ljepote u našoj kulturi i dalje ostaje djelotvoran instrument promjene.
Dave Hickey, 1993.

Kultura u kojoj je vrijednost ljepote sporn  pomalo je poremećena.
Peter Schjeldahl, 1994.

Stvarna tajna ljepote leži u predodžbi da je ljepota nevažna.
Nancy Etcoff, 1998.

Tko se boji ljepote?
Jonas Storsve, 2010.

Inače, o ljepoti, od svih filozofa i ostalih mudrih ljudi, meni je najmilije ono kako je Kant to definirao, ljepota je bezinteresno sviđanje, ono što ti je milo, drago, bez ikakve koristi, bez ikakve vanjske svrhe i namjene, što se voli i vuče te k sebi samo zbog sebe i samo po sebi, sto ničemu i nikomu ne služi.
A što se umjetnosti, ljepote i istine tiče, tu sam na Croceovoj i Grlićevoj strani, koja se opet negdje može svesti na Kanta - umjetnost kao sloboda, nova, samobitna stvarnost koja razlog postojanja ima samo u sebi, pa dakle i istinu samo svoju, ni u čijoj službi, i kao takva je sama sebi dovoljna. Ona ništa ne tumači, ona ne opisuje istinu, ona je istina sama po sebi. A odavde  je lako vratiti se na ideal  starih Grka: kalokagathia - kad je lijepo, dobro, istinito i pametno zajedno, istovremeno i u jednom. I kad nešto ne može biti lijepo ako nije dobro i pametno, ne može biti dobro ako nije pametno i lijepo itd. I ne može biti ljepote ako nije jedno s dobrotom i pameću. To onda ruši sve estetičke teorije, sve umjetnosti s tezom, sve umjetnosti s ciljem izvan sebe, političkim, etičkim, socijalnim, koliko god svijetlim. Čim umjetnost ima cilj/svrhu/kriterij vrednovanja izvan sebe, prestaje biti umjetnost, prestaje postojati. Tako nastaje kič, politički, intelektualni, kakav god hoćeš. Jedinstvo kalokagathie se raspada, od  ljepote ostaje gola  estetika, od dobrote samo  etika, a pameti logika ili pragmatizam... dogma. Naklapanja. Ne živimo u vrijeme kalokagathie, nažalost. Umjetnost je samodovoljna u sebi. U tome je njezina ljepota, istinitost i pametnost. No to ti predobro znaš i bez mene.
Rada Zdjelar  (iz prepiske s Jericom Ziherl),veljače 2013.,  Novigrad/Den Haag (gdje su filozofi brusili leće)

voditelj / Head: Andi Bančić
izbornica/ Curator and Catalogue Editor: dr. sc. Jerica Ziherl