Miro Vuco. Kipar koji slika

• Aktualnosti i događanja

Otvorenje u četvrtak, 19. 12. 2024. u 19.00
Galerija Zuccato,
Decumanus 34, Poreč

trajanje izložbe:  19. 12. 2024. – 4. 1. 2025.
radno vrijeme galerije:
svakim danom od 10.00 -12.00 i 17.00 – 19.00, osim nedjeljom i državnim blagdanima

Izložba će dodatno biti otvorena i tijekom Noći muzeja, 31. siječnja 2025. g.

Ulaz Slobodan

U četvrtak, 19. prosinca 2024., s početkom u 19 sati, otvara se izložba posvećena slikarstvu Mire Vuce (1941., Vojnić Sinjski). Izložba, premijerno u Hrvatskoj, pruža uvid u manje poznat segment stvaralaštva umjetnika znanog po svom kiparskom radu, javnim spomenicima i sudjelovanju u umjetničkoj grupi Biafra. Organizirana u suradnji s Muzejom moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, izložba će ostati otvorena do 4. siječnja 2025. g.

U svojim slikama, Vuco primjenjuje tehniku postupnog nakupljanja slojeva, pri čemu se boja nanosi u uzastopnim fazama, prekrivajući i mijenjajući prethodne slojeve. Rezultat su strukture koje imaju izraženu taktilnost i vizualnu složenost, često podsjećajući na geološke ili arheološke formacije zbog vidljivih tragova prethodnih intervencija. Svaki sloj može se interpretirati kao kronološki zapis u procesu stvaranja. Kompozicije, često velikih formata, koriste ograničeni spektar boja, čime se naglašava njihova materijalna i vizualna koherencija. Radovi integriraju apstraktne i figurativne elemente, pri čemu se konačni oblik definira kroz iterativni proces nakupljanja, preklapanja i transformacije.

Kako Branko Franceschi navodi u tekstu kataloga: „[Slike su] dojmljive i sintezom nadahnuća, volje, napora i intenziteta izvedbe što ne možemo do kraja sagledati u kategorijama kojima uobičajeno govorimo o slikaru i kao da nas neprekidno podsjećaju da se zapravo bavimo kiparom. […] U izvedbi se Vucino slikarstvo dešifrira kao hibridni postupak koji  formu tradicionalne štafelajne slike spaja s ikonoklastičkim procedurama enformela, slikarske revolucije i iskustva prethodne generacije umjetnika koji su korištenjem netipičnih materijala i neslikarskih postupaka sredinom 20. stoljeća izvodili slike-objekte maksimalno moguće odmaknute od tradicionalnog koncepta umjetničke slike i tako stvorili sasvim novu estetsku kvalitetu i kanon u kojem taktilni potencijal ne zaostaje za vizualnim doživljajem.

Izložena djela karakteriziraju velike fizičke dimenzije, s masom pojedinačnih slika u rasponu od 20 do 30 kilograma. Ova težina rezultat je ne samo njihovih dimenzija, već i nakupljanja slojeva boje i dodatnih materijala, koji su primijenjeni tehnikom nalik modeliranju, a ne tradicionalnom slikanju kistom. Takva tehnika dovodi do povećane gustoće i volumena, stvarajući radove koji se mogu opisati kao hibridi između slikarstva i kiparstva. Materijalna struktura ovih djela naglašava njihov taktilni karakter i povezuje ih s kiparskim pristupom oblikovanju volumena i prostora.

Biafra, koju je Vuco suosnovao 1970. godine, bila je primarno usmjerena na kiparstvo, no paralelno s djelovanjem u grupi, Vuco je razvijao slikarsku praksu koju je doživljavao kao prostor neograničene kreativne slobode, a ova izložba povezuje taj drugi aspekt njegovog stvaralaštva, omogućujući cjelovitije razumijevanje njegove umjetnosti.